PITOMI RADIO

Vijesti

Živjeti zdravo 04.12.2016.

Gost emisije: Prim. mr. sc. Miroslav Venus, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo VPŽ, epidemiolog

Urednik i voditelj: Zvonko Horvat

 

VODITELJ: Poštovani slušatelji Pitomog radija, dobar vam dan! U današnjoj emisiji živjeti zdravo imamo posebnog gosta, a govorit ćemo o salmoneli. O istinama i zabludama salmonele. Moj današnji gost će se predstaviti i krenut ćemo sa pitanjima.

GOST: Dobar dan, lijepi pozdrav svim slušateljima Pitomog radija, evo meni je drago što sam ponovo gost kod vas. Moje ime je Miroslav Venus, ja sam specijalist epidemiolog i radim u Zavodu za javno zdravstvo.

VODITELJ: Gospodine doktore Venus, ovih dana u medijima Republike Hrvatske se puno govori o salmoneli. Naravno, svi smo nešto znali o salmoneli do sad, ali nismo znali dovoljno, dok naš ministar za poljoprivredu gospodin Tolušić nije uzburkao prašinu. Recite mi nešto više o tome.

GOST: Pa evo, nažalost, prašina se uzburkala kad je plaćena jedna vrlo visoka cijena, a pretpostavljam da svi koji to prate znaju na što mislim. Dakle, jedan dječak, jedan mladi život je morao biti ugašen da bi se inače tromi aparat pokrenuo. Mi kao Hrvatsko epidemiološko društvo, a ja sam inače predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva, predsjednik svih epidemiologa na razini Republike Hrvatske, snažno podržavamo ovo što sadašnji ministar poljoprivrede, naš bivši župan, provodi i nadam se da će imati i političku podršku u svemu tome, jer svi znamo da je uz struku, da se neke stvari razjasne i to potrebno. Salmonela je bakterija koja je postojala oduvijek, da tako kažem, koje je bilo prije, a koje će bit i ubuduće.

VODITELJ: Evo, svi mi smo nešto čuli o salmoneli, međutim, ja sam se danas i ovih dana iznenadio kad sam čuo da salmonela, nije samo jedna riječ salmonela, da je to čitav skup raznih bakterija s kojima se susrećemo i koje jedemo kroz neku hranu, pa nam malo objasnite o tome da ljudi znaju ono što nismo dosad znali i da znaju ubuduće kako se ponašati prema namirnicama, da ne odbacimo apriori svaku hranu jer kažemo "U njoj ima salmonele".

GOST: Da, ja se iskreno nadam, moram Vas ispravit, nadam se iskreno da ne jedemo salmonelu u hrani, a to da ne jedemo je zaslužan kontinuirani i kontrolirani monitoring ili nadgledanje. Dakle, salmonela je bakterija koja je inače normalni stanovnik probavnog sustava životinja, posebno peradi, ali naravno može biti u probavnom sustavu i drugih životinja i naravno ako u taj prehrambeni, hranidbeni lanac uđe čovjek, pod određenim uvjetima se može i on zaraziti. Dobro ste rekli, salmonela ima različit čitav niz podtipova ili podvrsta. Jedna od najčešćih kad govorimo o uzročniku trovanja hranom, a to je ovo što nas interesira, je takozvana salmonela enteritidis i salmonela tifimurium. To su dvije najčešće salmonele, dva najčešća podtipa salmonele koji uzrokuju trovanje hranom i to ne samo na području Republike Hrvatske već i na području svih zemalja Europske unije ili čak i cijelog svijeta. Uz njih naravno da tu ima i drugih podvrsta, podtipova salmonele, koji također pod određenim uvjetima mogu izazvati oboljenje. Salmonela je bakterija koja se pod određenim uvjetima može naći u hrani koju neka osoba konzumira i onda opet,ovisno o različitim okolnostima, se može ili ne mora razviti kliničko oboljenje. Bitno je naglasiti da za razliku od nekih drugih trovanja hranom koje su uzrokovane određenim toksinima, ovdje nema nikakvog izlučivanja toksina, već je za razvoj bolesti, ako se ona razvije, odgovorna bakterija koja se nalazi fizički u hrani. Za salmonelu je jako bitna, takozvana, mi kažemo infektivna doza. Mora se razmnožiti, namnožiti dovoljan broj, pojedinačni broj bakterija u nekoj hrani ili namirnici da bi kod potencijalnog konzumenta taj broj izazvao kliničko oboljenje. Pa kažemo da nakon što netko pojede, recimo nedovoljno termički obrađenu hranu ili dobro termički obrađenu hranu koja je naknadno sekundarno onečišćena prilikom rukovanja pa je opet kontaminirana i opasna za konzumenta, dolazi do faze tzv. inkubacije. Ta inkubacija je period od trenutka kad se netko zarazi pa do trenutka kad se pojave prvi simptomi ili znaci bolesti i kod salmonele se ta inkubacija mjeri u satima, pa možemo reći do jedan, jedan i pol dan. Od nekih 12, pa do tridesetak, četrdeset ili eventualno više sati. Nakon toga se razvija bolest. Bolest se karakterizira na vrlo klasičnim, karakterističnim kliničkim znacima, kažemo donjeg probavnog sustava, a to je proljev, sa bolovima u trbuhu, u stomaku, uz povišenu tjelesnu temperaturu i naravno da se uz to može još javiti i mučnina, eventualno povraćanje. Simptomi su karakteristični za bolesti probavnog sustava i ako se ti simptomi pojave, nije naravno odmah jasno da to mora biti uzročnik salmonela ili postoji drugi čitav niz drugih bakterija koji, također, izazivaju iste ili slične simptome. Da bi bili sigurni kod oboljelih da se radi o salmoneli, to se mora bakteriološki, mikrobiološki dokazati, a to znači da se onda uzimaju uzorci stolice od takve osobe i na taj način u laboratoriju za mikrobiologiju se onda u toj stolici pronađu i dokažu salmonele. To je onda definitivno, stručni, službeni dokaz da ti simptomi koje sam nabrojio su uzrokovani baš jedino i isključivo salmonelom. Ono što je u cijeloj priči dobro je to da se ne moraju uvijek razviti simptomi bolesti. Uglavnom se, kao što sam spomenuo, razvijaju kod prosječnog čovjeka, dakle zdrave osobe ako je postignuta ta infektivna doza. Ako ta infektivna doza nije postignuta, ako nije dovoljan broj tih bakterija pojedinačno u hrani koju je netko konzumirao, može se dogoditi da se bolest niti ne razvije ili da se razvije sa nejasnim simptomima. Zašto je to bitno? Zato što u pojedinim situacijama nakon kliničkog preboljenja osobe mogu postati kliconoše, a definicija kliconoštva je to da je kliconoša osoba koja u sebi ima uzročnike određene zarazne bolesti, u ovom slučaju salmonele, a da je pri tome klinički naizgled, izvana gledano, potpuno zdrava. To se može dogoditi u situaciji kad se netko razbolio sa ovim klinički jasnim znacima koje sam maloprije opisao i da je nakon toga ozdravio, klinički ozdravio, znači proljev se smirio, stolica se normalizirala, tjelesna temperatura se vratila u normalu, nema više ni bolova u trbuhu, ni mučnine, ni povraćanja i osoba je klinički fizički zdrava. Međutim, može se dogoditi da, kažem u pojedinim slučajevima, takva osoba i dalje u svojoj stolici ili u svom probavnom sustavu zadržala salmonelu i ono što je ključno, putem stolice je disperzira, izlučuje prema van, u okolinu.

VODITELJ: U kojim slučajevima se zaražena ili osoba koja je kontaminirana salmonelom može prenijeti na druge osobe?

GOST: E upravo je to ključ cijele priče. Dakle, osoba koja je preboljela sa teškom kliničkom slikom vrlo vjerojatno ili gotovo sigurno se javila liječniku. Taj liječnik u sklopu dijagnosticiranja i istraživanja o kojoj bolesti se radi napravio je dijagnostiku ovu koju sam maloprije rekao – poslao pacijenta da da stolicu koju smo mi analizirali u mikrobiologiji i dokazali salmonelu. Sad se za njega zna da on ima salmonelu. To je bitno zbog tog što će se po kliničkom ozdravljenju ponovno napraviti kontrolna stolica i to se onda radi veće sigurnosti naprave tri uzastopne stolice u kojima se mora u sve tri, ne dokazati salmonela. Ako se ni u jednoj od te tri stolice po ozdravljenju ne dokaže salmonela, onda je to znak da je osoba uz to što je klinički ozdravila i mikrobiološki, da tako kažem, zdrava i nije kliconoša. Međutim, probajte zamisliti sljedeći scenario; osoba koja se zarazila salmonelom, a da to naravno ne zna, dobila je neke slabije izražene simptome bolesti, nije imala baš tako jak proljev i jako visoku tjelesnu temperaturu i to je trajalo možda dva do tri dana preko vikenda i nije se osoba javila liječniku već se liječila, ono što mi kažemo u kućnoj radinosti. Znate da mi svi imamo određene lijekove i naravno da u nekim situacijama, ako nije jako izražena klinička slika, ljudi ne idu svaki put liječniku i u tom scenariju se kroz dva do tri dana, s obzirom da je bila blaža infekcija, osoba se izliječila. Nije se javila liječniku, ali je ostala kliconoša. Ona niti ne zna da je bila zaražena salmonelom, a naravno da niti ne zna da je postala kliconoša. Ne samo što ne zna ona, nego ne zna to nitko drugi jer to nije dokazano zbog toga što se takva osoba u toj situaciji nije javila liječniku. I sad se postavlja pitanje: što ako je to osoba koja inače radi u prehrani, koja radi kao kuharica u vrtiću, koja radi kao mesar, slastičar, trgovac, ugostitelj ili slično i ako pri tome nije educirana u zdravstvenom smislu, u preventivnom smislu da zna sve te opasnosti i da je upozorena na potrebu kontinuirano visoke brige o svom zdravlju, o svojoj osobnoj higijeni, ali i o higijeni radne okoline, baš zato da ne bi bila ona koja će prenijeti tu svoju, pod navodnike svoju, zarazu na nekog drugog. Zašto je to bitno? Zato što tu dolazimo do sad jedne vrlo značajne uloge, u preventivnom smislu, upravo Zavoda za javno zdravstvo, epidemiologa, mikrobiologa, specijalista koji se bave u tom smislu prevencijom. Dakle, mi sve te ljude koji rade u prehrani koje sam nabrojao maloprije inače držimo pod tzv. zdravstvenim nadzorom s obzirom da po važećim zakonim zaštite pučanstva od zaraznih bolesti i pravilnicima koji to definiraju detaljnije, su to osobe koje su dužne svakih šest mjeseci napravit, obnovit, produžit tzv. sanitarnu iskaznicu da bi putem nje dokumentirali da nisu kliconoše. Međutim, logično je da je normalno da ako vi danas napravite sanitarnu iskaznicu, a radite na takav način da ćete donijeti uzorak svoje stolice da bi se vidjelo da unutra nisu salmonele ili nešto drugo i ona bude u redu i mi vam je uredno ovjerimo, sljedeći put to morate zakonski obaviti za šest mjeseci. Naravno da je život život i da vi drugi dan ili treći dan nakon što ste dobili uredno ovjerenu sanitarnu iskaznicu se možete zaraziti ili razboljeti i postati eventualni kliconoša salmonele, a imate uredno ovjerenu sanitarnu iskaznicu. Zato je tu bitan takozvani Tečaj higijenskog minimuma, zdravstvena edukacija osoba koje su pod zdravstvenim nadzorom, gdje sve ovo što ja sada Vama pričam i što se nadam da slušaju vaši slušatelji i nešto, pretpostavljam, da će od toga naučiti i zapamtiti, je taj tečaj putem kojega mi ta znanja, te informacije prenosimo upravo osobama istim tim koje su pod zdravstvenim nadzorom, dakle ugostiteljima, mesarima, slastičarima, kuharima, pekarima, trgovcima itd, itd...

VODITELJ: Da li osoba koja je kliconoša, pod uvjetom, uvjetno rečeno, može kontaktno prenijeti na drugu osobu u obitelji?

GOST: Dapače, ne da može nego se to i događa. Posao liječnika opće prakse ili izabranog liječnika obiteljske medicine u blažem, a u težem slučaju infektologa, specijalista koji radi u bolnici je da liječi oboljelog. Dakle, ako je netko obolio sa jako teškim simptomima, sa jako izraženim proljevom, temperaturom itd, onda će najvjerojatnije i završit na infektološkom odjelu. Ako je obolio sa nekim blažim simptomima onda će se javiti svom izabranom liječniku, pa će ga on liječiti vjerojatno ambulantno, ali je jako bitno da i jedan i drugi prijave, a to je i zakonska obveza nama na higijensko-epidemiološku službu u Zavodima za javno zdravstvo, jedan obrazac. U tom obrascu je točno pobrojano, uz naravno ime, prezime i to sve skupa, da je odrađena osoba oboljela od trovanja hranom nedokazane etiologije, dakle ne zna se da je to salmonela, ali posebno ako se posumnja zbog okolnosti trovanja, simptoma bolesti i slično pa se napravi ta analiza stolice u kojoj se dokaže salmonela. Tada je jako bitno da nam ti liječnici ispune prijavu i prijave salmonelozno trovanje hranom kod te i te osobe. E, a onda je posao nas epidemiologa da kontakte te osobe, kažemo kontakte prvog reda, obiteljske kontakte, one koji su s oboljelom osobom u svakodnevnom kontaktu i kontakte ovisno o radnoj sredini mi onda zovemo na analizu, dakle, mi ih onda zovemo na pregled i mi njima radimo tzv. kontrolne uzorke stolice. Svi ti kontakti bliži ili dalji, u bližoj ili široj okolici oboljele osobe onda budu pregledani od strane nas epidemiologa da bismo upravo potvrdili ili isključili postojanje salmonele i kod njih jer se nikad ne zna da li je oboljela osoba izvor zaraze za nekog od kontakata, a možda je oboljela osoba pokupila, da tako kažem, salmonelu od nekog od kontakata koji je asimptomatski, koji je kliconoša i to je odgovor upravo na vaše pitanje. Nama je posebno bitno da pod takvim nadzorom budu osobe koje rade sa hranom ili vodom za piće ili kako se to sada kaže s vodom za ljudsku potrošnju, iz razumljivih razloga baš zato da oni ne budu izvor zaraze jer ako bi to krenulo onda bi se moglo dogoditi da nastane neka veća ili manja epidemija trovanja hranom uzrokovana salmonelama. Dakle, naravno, osoba koja je zaražena, inficirana, koja je kliconoša ili klinički bolesna i ima simptome salmonele, ako se ne pridržava osobne higijene, a to je banalna stvar, kvalitetno, često i ispravno pranje ruku, s obzirom da se salmonela prenosi takozvanim fekalno-oralnim putem ona se ubraja u bolesti prljavih ili nečistih ruku, može inficirati, onečistiti hranu i da se na taj način zarazi netko drugi, netko treći i na kraju krajeva da nastane epidemija. Obiteljska epidemija sa manjim brojem ili možda nekakva epidemija u smislu ako netko privatno ima svadbu pa pozove goste, a naravno, najgora moguća situacija je ako se to dogodi u javnom objektu gdje je izvor zaraze osoba koja je profesionalno kuhar, konobar ili slično.

VODITELJ: Znači da to ipak nije tako bezopasno kako su neki mediji pokušali pokazati pa sam gledao neki dan, predstavnici Slovenije koji uvoze piletinu u Hrvatsku su kazali "U našoj piletini nema salmonele".

GOST: A gledajte... Kao prvo, postoje sirovine od kojih pravimo hranu, a koje mogu biti primarno, kažemo, onečišćeni. Dakle, kokošja jaja, pačja jaja su posebno opasna. Zbog toga što su kokoši, na primjer, životinje koje u svom probavnom sustavu već imaju salmonelu mogu primarno onečistiti kokošja jaja. Zato je tu bitna suradnja s veterinarima i veterinarskom strukom koji veterinarski pregledaju ta jaja, a ako su ona pregledana i imaju žig, znači da su onda bez salmonele. Ako se to ne radi onda naravno da je to jaje potencijalno onečišćeno. U cijeloj priči je dobra stvar što je salmonela bakterija koja se uništava termičkom obradom, dakle kuhanjem, pečenjem i slično, ali pod uvjetom da je ta termička obrada dovoljno duga i da je postignuta dovoljno visoka temperatura. Dakle, minimum 70 ili više stupnjeva celzija najmanje 10 minuta, ali opet je bitno, razlika je da li vi na takav način termički obrađujete jedan biftek ili jedan veliki svinjski but jer uvjeti koje sam naveo o visini temperature i duljini trajanja moraju biti postignuti u svim dijelovima namirnice, a ne samo na površini i to je ono što se, po našim iskustvima, često zanemari, pa se onda ljudi pitaju kako je došlo do zaraze, a termički je namirnica obrađena. Možda je bila termički dobro obrađena, ali samo na površini, a nije bila u unutrašnjosti, a drugi, po meni češći način, dobre termički obrade namirnice koja ipak bude sekundarno naknadno onečišćena je upravo taj ljudski faktor o kojem smo maloprije pričali. Dakle, ako netko tko je bio bolestan, pa je bio kliconoša ili inficiran, zaražen sa salmonelom, a ne pridržava se osnovnih postulata higijene, osobne higijene, higijene radne okoline, on može primarno ispravnu namirnicu termički obrađenu, sekundarno naknadno onečistiti svojim prljavim rukama, da tako kažem pojednostavljeno ili ono što se vrlo često događa, da se sa istim priborom, nožem, daskom za rezanje i slično obrađuje sirova namirnica, onda se ona ispeče i onda se sa istim tim priborom koji nije opran, ponovo ta namirnica koja je termički obrađena reže, siječe, što već, priprema za konzumaciju i onda se naknadno onečisti. Dakle, postoji čitav niz tih postupaka koji su bitni, ali sve se u biti svodi na jednu vrlo jednostavnu stvar, a to je ljudski faktor. Ljudi moraju shvatiti da se moraju pridržavati određenih pravila ponašanja, bez obzira da li bili profesionalci, posebno oni, naravno, kao što su svi ovi profili zanimanja, ali naravno da ste vi i privatna osoba i ne morate biti profesionalni kuhar, ali kod kuće možete praviti hranu za svoje ukućane ili za goste koje ste pozvali na neku privatnu zabavu, pa da ih otrujete salmonelom jednako kao što i svi ti koje ste spomenuli, uvoznici raznorazne hrane moraju biti svjesni da se moraju odgovorno ponašati prema zdravlju svojih potencijalnih kupaca, a ne trčati bezglavo samo i jedino za profitom. Ovo što, ponavljam, se sad radi sa analizama i sad se puno ljudi čudi kako tog puno ima, pa vrlo jednostavno se treba zapitati da li bi uopće bilo da se analize ne rade. Naravno da ne bi jer ako nešto ne tražite, onda nećete ni naći. I zašto je sad toga više, pa zato što se više traži. Dakle, treba se i dalje tražiti po određenim kriterijima i u slučaju da se nađe to treba javno obznaniti, ja sam apsolutno za to jer mislim da se konačno treba stati na kraj svemu tome, da mi zaista zaslužujemo jesti zdravstveno ispravnu hranu.

VODITELJ: Imam još dva pitanja. Jedno je pitanje, jedanput zaražena osoba sa salmonelom, da li ona sljedeći put lakše dobiva salmonelu nego osoba koja nije bila zaražena? I drugo pitanje, koja je vaša poruka, hoćemo li i dalje jesti piletinu ili ćemo je izbjegavati?

GOST: Prvo nema razlike. Vi se možete zaraziti salmonelom ove godine, ozdraviti u potpunosti da to i zaboravite, na godinu možete zaraziti ili ne morate. Dakle, nema razlike u tom smislu što ste me prvo pitali, a ovo drugo, ja jedem i dalje piletinu kao što sam je jeo i dosad, jednako kao i sve druge proizvode, jaja na primjer, koja su najopasnija, ali opet ponavljam treba gledati kontrolirano podrijetlo namirnice i znati što se kupuje, kontrolirati i rok uporabe namirnice u trgovinama, što ljudi, pretpostavljam, bar ovako kad ja odem u trgovinu pa gledam, nisam primijetio da ljudi kontroliraju rok, a to je također bitna stvar, ali opet ponavljam, ako se ispravno kupuje ispravnu namirnicu i s njom ispravno manipulira, termički priprema i slično, pod uvjetom da taj bitan ljudski faktor nije zakazao, apsolutno je to namirnica koja je sigurna i nema ni jednog razloga da se sad odričemo iz tih razloga bilo piletine, bilo jaja na oko ili neke treće namirnice.

VODITELJ: I vaša poruka za kraj. Što vi poručujete slušateljima kako da se ponašaju u korištenju i piletine i jaja, ovo što ste maloprije govorili, ja znam neke koji su koristili svježa jaja da bi imali bolji glas.

GOST: Zašto ne?! Pod uvjetom da je namirnica kontroliranog podrijetla. Znači, ako je to i svježe jaje koje netko želi, evo kad ste spomenuli konzumirati zbog boljih glasnica, to je jaje koje mora imati pečat veterinara, što znači da je veterinarski pregledano i da je salmonela free, dakle slobodno od salmonele. Pod tim uvjetima da. Međutim, ako će to biti jaje od kume iz drugog sela, da tako kažem, koja je to donijela na poklon, a da pri tome to nije veterinarski pregledano, e onda takvo jaje se ne bi usudio sirovo popiti, ali bih ga nakon dobre termičke obrade, tvrdo kuhano pojeo bez ikakvog straha.

VODITELJ: Znači, na kraju da zaključimo. Prevencija prije svega i higijena prije svega.

GOST: Apsolutno. Na kraju krajeva, ja kao epidemiolog, cijeli svoj radni vijek kao epidemiolog i radim na prevenciji brojnih bolesti, pa tako naravno i ove i zaista smatram da je prevencija prvo slovo abecede u tom zdravstvu u svemu, pa onda naravno tako i kod salmonela jer čemu završiti u bolnici, imati tako izražene simptome bolesti, izostati iz škole ili s posla radi ljudske pogreške. Mislim da je sasvim razumljivo i normalno, prihvatljivije ponašanje, da se sve to spriječi ili prevenira slušajući savjete ove, ne samo moje već i drugih stručnjaka koji su to dali, uz naravno, ljudi smo, kontrolirano i kontinuirano nadziranje, monitoring svih namirnica koje se uvoze od strane inspekcijskih službi.

VODITELJ: Doktore Venus, hvala Vam što ste sudjelovali u našoj emisiji živjeti zdravo.

GOST: Hvala Vama na pozivu.