PITOMI RADIO

Čitane vijesti

Živjeti zdravo 31.07.2016.

Gost emisije: Filka Galešev, dr.med.spec. hitne medicine

Urednica i voditeljica: Mateja Siladić

VODITELJ: Cijenjeni slušatelji, srdačan vam pozdrav na početku još jedne emisije Živjeti zdravo, emisije u kojoj se trudimo dati vam savjete, najjednostavnije rečeno – kako živjeti zdravo. Naravno, trudimo se puno govoriti o prevenciji, ali kad i dođe do nekakvih stanja, a posebice kad dođe do nekakvih hitnih stanja, onda tu baš i nema nekakve prevencije niti govora o prevenciji, stoga je moja današnja gošća, u našem studiju, doktorica Filka Galešev. Doktorica sa koliko godina staža u hitnoj?

GOST: Pa sa 32 godine. Evo najprije, dobar dan i vama i slušateljima Pitomog radija.

VODITELJ: Uistinu jedan dugogodišnji staž u kojem nema što niste vidjeli, ja bi tako rekla, jelda?

GOST: Pa mislim da da. Mi ćemo pričati, obzirom da je ljeto, pričati ćemo o nekakvim stanjima i temama koji su aktualni u ovo doba godine. Ne znam zapravo odakle krenuti. Možda obzirom da smo mi poljoprivredni kraj, dosta ljudi se izlaže suncu pa budu dugo na polju i više ni ne paze kako su i koliko popili, jesu li se obukli i što su, što bi trebali, što nisu napravili i tako tome slično. Nekakvi savjeti vezano uz to.

GOST: To ste dobro rekli. Poljoprivredni smo kraj i jako puno ljudi je po poljima izloženo suncu. Da bi nas slušatelji razumjeli o čemu govorimo i u čemu je problem, ja bi se vratila ukratko na nekakav uvod. Naime, ljeto nam je donijelo povećane temperature, povećanu toplinu okoliša oko nas i donijelo nam je pojačana ultravioletna zračenja, tako da su te dvije stvari osnovne na koje moramo paziti zbog toga što, s jedne strane , ako ćemo gledati tu pojačanu toplinu i naš centar za termoregulaciju koji se nalazi u mozgu, znači u glavi, koja je izložena suncu da je ona prva koju moramo štititi. To je ono što ne mogu baš reći da kad se vozamo okolo da vidimo puno da ljudi nose šešire na glavi.

VODITELJ: Znači, ne drže se onog "Kapa glavu čuva"?

GOST: Mogu reći da se baš ne drže, ali bočice sa vodom u ruci sve češće viđamo. To je nekakvo pravilo valjda, jel' to puno gledanje televizije, filmova, ali jako puno ljudi nose sa sobom bočice i putem pijuckaju, ali voljela bih upozoriti na taj šešir. Kad je visoka temperatura i naša glava izložena suncu, dolazi, osim zagrijavanja glave, ali glava se zagrijava jako jer je velika površina mozga, ali i sama konzistencija mozga je velika količina vode. Znači, pregrijavanje mozga samo tijelo pokušava na neki način ohladiti time da ostatak tijela tome pomaže. To je nekakav mehanizam gdje krv više kola kroz kožu da bi se rashladila i nastoji sva ta krv otići prema mozgu da njega najprije ohladi. U onom momentu kad su tako visoke temperature, kad dolazi do težeg odavanja topline prema van jer je i vani tako vruće, glava se pojačano zagrije i ta krv koja je doprla nama do mozga, proširi te krvne žilice. tako da ljudi osjete, netko tko je doživio neki lakši potres mozga ili nešto slično tome, imaju takav osjećaj. Isto im se vrti i muka im je i pospani su upravo zbog toga što je, recimo to laički, mozak natekao. Tako da nekakav šešir sa širokim obodom, slamnati ili pamučni bih preporučila svima. Ne zaboravite i sebe i svoje oko sebe i djecu, da svi preko ljeta se naučimo nositi šešir.

VODITELJ: Kad se takvo stanje, ne znam kako ga drugačije nazvati, može deklarirati kao sunčanica? Da li Pričamo o dvije različite stvari ili?

GOST: Da, to je već sunčanica što sam ja sad navela, ali recimo, sama ta toplina uzrokuje i lakše oblike poremećaja i teže. Lakši bi bili oni koje sami kod kuće možemo riješiti, to su grčevi koji nastaju kad se tijelo znoji, a još smo fizički aktivni, nastaju grčevi u mišićima u rukama, nogama, u trbuhu i onda kažemo da odmah treba prestati sa fizičkom aktivnosti, piti dovoljno tekućine jer je do tih grčeva došlo jer smo izgubili sa znojem i te minerale. S druge strane, ako smo duže izloženi suncu, bez obzira da radimo i lakši fizički posao, iscrpljujemo se, ako tekućinu ne nadoknađujemo, nemamo što ni iznojiti, tako da smo onda i blijedi, slabi i nemoćni. To je ta iscrpljenost, ali opet nešto što si možemo kod kuće pomoći, ne moramo pobjeći odmah doktoru. Možemo u hladovinu, možemo uzeti napitke, malo podignuti noge u zrak i povratit se. Sunčanica znači da je direktno problem što je glava ugrožena, tako da jedan dio možemo riješit sami, možemo otići u rashlađenu prostoriju, možemo piti napitke, ali ako dođe do nesvjestice onda bi se bilo bolje obratiti liječniku. S druge strane, imamo još teži oblik, a to je toplotni udar. Kad je stvarno visoka temperatura oko nas, ali to ne mora biti usko vezano za ljeto. To može biti kod ljudi koji rade u pekarama ili uz nekakve visoke peći, ili su to planinari koji idu po suncu, imaju ona zaštićena odijela ili vatrogasci. Oni se znoje pod tom uniformom. Kod toplotnih udara može biti i smrtnih ishoda. Srećom su ti toplotni udari rjeđi. Ajmo se mi držati onoga što mi sami možemo pomoći. Znači, da dođe stvarno do sumnje na toplotni udar jer je tu izloženo cijelo tijelo i glava, do dolaska liječnika opet postupamo isto. Opet idemo u hladnu prostoriju, klimatiziranu, ali moramo sad puno drastičnije ljude rashladiti. Tuširanjem ili leći u kadu u kojoj je 20 stupnjeva, znači do čekanja liječnika. Ili u kola. To što mi uvijek kažemo nekad kad nazovu, nemojte uvijek zvati, mi ne možemo nekad odmah doći. Ako možete, stavite u auto jer vi ćete već doći do nas ili pod krov, eto imamo sreću imamo i hitni prijem sad u bolnici, do doktora ćete prije doći nego nekad ako čekate nas. U autu poleći ili na stražnji sic ili suvozačevo sjedalo spustiti na nisko i uz to rashlađivati. Rashlađujemo potiljak, u svakom slučaju, na potiljak hladne obloge, možemo zamotati u plahte, mokre ručnike. Ako je put duži, trebalo bi sa sobom nosit ručnike i vode i zalijevati ih ili ih mijenjati tako da je stalno to mokro. To je najmanje 20-ak minuta potrebno rashladiti.

VODITELJ: Dobro, dakle i mi koji smo, zapravo, ovako u nekakvoj punoj snazi i fizički aktivni i sve, opet nam se može dogoditi takvo stanje, a da ne pričamo onda o nekakvim kroničnim bolesnicima ili o djeci. Postoje li tu neke razlike, koje su to razlike i kako postupati?

GOST: Gledajte, naravno da postoje razlike, da među nama ima skupina ljudi koji su tome podložniji iako ono što ste rekli, danas i zdravi ljudi ako se ne čuvaju i ne piju dovoljno tekućine. Ono što je problem, je kad mi pacijentima govorimo "Pijte dosta", pa svi pitaju koliko je zapravo to "dosta". Pa evo, da iskoristimo priliku, koliko bi mi ustvari trebali piti? Odrasli čovjek, u principu, bi trebao piti najmanje dvije litre vode dnevno. To je ono što kažemo "Ugroženi su i zdravi". Jer ako osoba izmokri dnevno po litru i pol, a onih pola litre potroši dnevno kroz znojenje, znači tu je najmanje dvije litre, kažu 8 do 10 čaša ako je ljudima tako lakše. Recimo što je zgodno, trebalo bi preko ljeta svakih dvadesetak, trideset minuta popiti po čašu i pol, što bi inače trebali piti kao po jednu. Ovdje već idemo pojačano na čašu i pol kako smo rekli, svakih nekih 30-ak minuta. kod djece je problem što djeca imaju slabiji osjet žeđi nego odrasli, pa ih trebamo podsjećati. Ako mi pijemo 8 - 10, školska djeca bi trebala preko dana popiti 7 – 8 čaša vode. Manja djeca se znaju zaigrati pa zaborave. Ako smo okolo sa djecom, čuvamo ih, ponijeti flašicu sa sobom, ne samo za sebe nego uvijek računati i na to da dijete zaboravi piti. Djeca su tu osjetljivija ako ne piju, pogotovo... Opet se vraćam na te šešire koje slabo viđamo, iako ajde roditelji paze na djecu i djeca dosta nose kapice na glavi, ali podsjećati ih da i oni pomalo pijuckaju. Za manju djecu je to po deci vode po težini. Znači, ne možemo sad govoriti o nekim dobnim skupinama, kad djeca nisu ni jednako razvijena, a nekad imaš djecu u nižim razredima osnovne škole, a već imaju kilažu odraslog. Znači oko deci, što je dva deci za odraslog, to je deci za dijete. Znači, dijete od 10kg već bi trebalo litru vode, samo kod djece je razlika što tu računamo i ono što dobiva hranom, pogotovo mala djeca koja su još i na prsim, to mlijeko je ujedno djetetu i piće. Mi smo djeci davali piti i prokuhane vode, to sad više nije pravilo. Znači do 6 mjeseci ako majka doji to je sve. Ne mora ni piti. Tek nakon 6mj. možda koji gutljaj baš kad je jako, jako vruće vani, ali preko 6mj. je njemu dosta deci. Eto tu su nekakve razlike. S druge strane, kod starijih osoba se gubi osjećaj žeđi, a da i ne govorimo da oni nisu skloni i zaborave i neće, znači naučiti se piti jer ne smijemo zaboraviti da osim što gubimo tekućinu, gubimo i sve minerale koji su nam potrebni da bi bili zdravi i da bi mi to ljeto izdržali. Znači, pijete dvije, a sad onda morate popiti najmanje tri iako ima ljudi, pogotovo po poljima, koji stvarno piju 5, 6 litara. Kad se fizički radi još se dodatno troši, ali ono što moramo je izbjeći sunce barem od 11 do 16, odnosno kad je ovako preko 35, već od 10. Govorim za lagane aktivnosti vani od 10 do 5, 6 popodne, ali ako ćemo biti baš fizički aktivni treba ustati u 4 ujutro, pa od 4 do 7, maksimalno 8 i tu bi već ta fizička aktivnost trebala prestati.

VODITELJ: Da li je istina, kažu da mi idemo piti, odnosno, počnemo osjećati žeđ već kad smo dehidrirali. Da li je to stvarno istina?

GOST: To je stvarno istina. Nismo dehidrirali, ali smo počeli, jedan dio smo već napravili. Nekih 2% otprilike smo već dehidrirali kad mi osjetimo žeđ. Znači nema pijenja samo kad smo žedni, treba piti konstantno. Nemojte si uopće dozvoliti da osjetite da ste žedni, možda je to tako najbolje reći. Nekakvu naviku od jutra bi trebalo, kad se ustane popiti čašu vode. Neki kažu čak dvije čaše vode odmah ujutro pa onda recimo, nekih pola sata prije nekih obroka, pa između obroka. Kažem, preko ljeta se držite toga, jeli, ne jeli, šetali okolo, imajte flašicu pored sebe i pijuckajte stalno.

VODITELJ: Znači, krenite u novi dan s prvom jutarnjom kavom i sa čašom vode?

GOST: Prvo vodu, onda kavu.

VODITELJ: (smijeh) OK i to je bitno za naglasiti.

GOST: U biti bi vodu trebalo popiti odmah ujutro dok se ustane.

VODITELJ: Na prazan želudac?

GOST: Na prazan želudac. Čak dvije čaše, ne jednu.

VODITELJ: I sad, ti naši radnici na polju, paše im naravno kad je to tako vruće rashlađena voda. Znači hladna, ali onako hladna...

GOST: ...jako hladna...

VODITELJ: ...da reže. Koliko je to pametno, odnosno nije pametno?

GOST: Pa sad ovako... U nekim slučajevima i je i nije. Ustvari je najbolje piti vodu koja je obične sobne temperature, ali baš kad je vruće i ako smo tako skloni i mogućnost je da dođe do nekih sunčanica, pogotovo toplotnog udara, onda nekad treba piti i hladnu vodu da se organizam hladi i iznutra, da nam se i ta krv usijana malo hladi. Što se želuca tiče, ako smo osjetljivi, ako smo osjetljivi na grlo, e onda pijemo normalno sobnu temperaturu, nemojmo uzimati hladno.

VODITELJ: Vrijeme je godišnjih odmora, znači neki će si ipak, bez obzira na stanja u državi, neimaštinu i sve ostalo...

GOST: ... priuštiti more.

VODITELJ: ... priuštiti more ili barem nekakav odlazak na nekakvo kupanje, da li nekakvo jezero, bazen ili nije ni bitno, ali mi sad konkretno ćemo reći kad se odlazi na more. Znači isto tako, što pripremiti, pogotovo ako idu djeca s nama? Što je najpametnije uzimati? Evo prošli su ovi izleti gdje učiteljice savjetuju "Nemojte im kupovati ovo, nemojte im kupovati ono", ali mi svi svojoj djeci, pa sad da ne bi putem bio ni gladan, ni žedan, pa su tu i čipsi i keksići i čokolade i ne znam šta sve ne. Što je najpametnije ponijeti u torbi da ne bi imali problema poput povraćanja, mučnina i sličnih situacija?

GOST: Gledajte, kad uopće krećemo na put na naše godišnje odmore, najprije moramo razmisliti o tome da li smo se mi uopće pripremili, što vjerojatno nismo. Zato što ako smo se već tokom boravka na kontinentu naučili i malo adaptirali na ove vrućine, ali ako nismo onda se moramo, pogotovo na putu paziti jer nekad treba i dva mjeseca organizmu da se navikne na temperature i na nova podneblja što je nama nemoguće. Mi obično idemo 10 – 15 dana...

VODITELJ: Ili 5...

GOST: ... i onda bi to sunce i more iskoristili koliko god možemo, ili da, samo tjedan, tako da ćemo se morati adaptirati na brzinu, a za adaptirati se nabrzinu morati ćemo paziti ponovo na tu vodu koju pijemo, koju moramo nositi sa sobom, te zalihe vode. Što bih upozorila, ta naša mlađarija, pogotovo oni koji idu bez roditelja pa nose sa sobom te energetske napitke jer misle "To će mi biti odmah i hrana i piće", ali onda se tu gadno zeznu. Možda sad i roditeljima skrenuti pažnju da, ako njihova djeca jesu sklona tome, a jesu, ako ništa onda u tim večernjim satima ili večernjim izlascima, pubertet i ajde malo stariji, da pogledaju kakve limenke njihova djeca kupuju. Jedino što bi mogli uzimati to su ti sportski napici energetski, ali samo ako piše da je izotonična otopina. To su napici koji nemaju takve loše šećere, tu fruktozu koja je ljudima koji je proizvode jeftino proizvoditi, pa je to masovno, a koja je nama štetna. Ako je izotonična, dapače, ona će biti dobra jer s njom ćemo nadoknaditi i minerale koje smo izgubili znojenjem, ali sa svim ostalim energetske za koje oni misle "sad će mi biti dobro, ja sam odmah i sit i žeđ sam utažio" napravit će si samo gore. On će to popiti i u tom će se momentu osjećati dobro jer se brzo oporavi, taj šećer skoči u krvi i on je dobar, ali on brzo padne, pa onda piju još i to vuče jedno na drugo i onda na kraju ostane žedan i bude se loše osjećao jer su puni i kofeina. To je ono čega se moramo paziti jer kofein nije napitak koji bi trebali piti ljeti. Je, kavu, dvije što mi popijemo, ali ništa više od toga, ali svi ti energetski napici, pa i Coca Cola, djeca nam masovno piju Coca Colu i ona je puna kofeina. Ona, ustvari, djeluje kao diuretik, što naši stariji pacijenti znaju, tjera mokriti, znači dodatno ćemo gubiti tekućinu, pa ćemo se još više upropastiti. Najjednostavnije, nosimo vodu. Voda je osnovna, zdrava, pitka...

VODITELJ: Da je Bog htio da pijemo Coca Colu onda bi iz slavine išla Coca Cola, jelda, a ne voda?

GOST: Tako je. Evo pogotovo kad vidimo, barem gledamo u tim kućnim savjetima na televiziji kad daju pa kad se Coca Colom čisti šporet i rerna, e onda mislim da baš nije dobra ni za naš želudac i onda se poslije žale da imaju gastritis, peče ga, žari ga...

VODITELJ: Uopće nije točno došao do zaključka...

GOST: Da, tako je. Ono što ne smijemo zaboraviti je ono što sam na početku rekla, znači, osim topline nam je ljeto donijelo i pojačano ultravioletno zračenje, e onda moramo kupiti nekakve kremice i to je ono što se ljudi zavaravaju pa misle da oni koji su tamnije puti da njima manje treba, oni koji su svjetliji, njima treba više. Treba i jednima i drugima. Činjenica je da su osjetljiviji...

VODITELJ: O kojim to sve faktorima pričamo? Da znaju ljudi kad dođu u dućan.

GOST: Najmanje 15, a za našu dječicu 40, 50. Odnosno, faktor 40 bi, u neku ruku već bio dovoljan jer pokriva nekih 97-98%, već je visoko gore da mu malo dozvolimo da to dijete i potamni jer sa 50 nećemo uopće dozvolit, doći će s mora opet potpuno bijel, nezaštićen. Za djecu 40, ali mi ne smijemo manje od 15. Ako se netko pita što taj faktor znači, taj faktor nam predstavlja ustvari koliko minuta smo mi manje podložni crvenjenju, jer crvenilo je prvo koje nam se pojavljuje na koži nego da ga uopće nemamo.

VODITELJ: dobro. Evo jedna slika koju često vidimo kad smo na moru, onako dijete se igra u plićaku i ima bijelu majicu na sebi, mokru. Hoće li mu ta majica išta pomoći?

GOST: Hoće. Hoće, u svakom slučaju. To je pamučna majica, namočena, zaštitit će nekih 50%. Mokra je pa mu vlaži kožu i tu ga rashlađuje dodatno i naravno, vraćam se opet na kapu na glavi koja, ako smo tako na plaži, u pijesku, bilo bi dobro i namočiti ili baš ako nemamo kapu, obavezno je stalno imati mokru kosu. To je ono što možemo i u kući ako smo, ne ako ste skloni da vas boli glava nakon što imate mokru kosu, ali u kući koja je također topla, gdje nije propuh, radije budite mokre glave, da je ta glava rashlađena nego da, ako nemate kod kuće klimu, ventilatore ili bilo što, nalazimo toga dosta kad idemo po kućnim posjetama, da u kući ne možeš disat, ali onda budite mokre glave. Znači, ne samo na moru u plićaku. Budite svi i mama i tata i djeca stalno s tim more močite glavu. Kad smo već na izlaganju suncu, ja bih upozorila i na naočale da bi zaštitili naše oči i trenutno i dugotrajno, kako god, upravo zbog tih ultravioletnih zraka. Sve više vidimo, pogotovo na moru i po tim štandovima ili nama tu kad su kirvaji, po pijacama da se jako puno prodaju nekvalitetne naočale. Po svima njima nalijepe naljepnicu UV, pa smo mi sad svi sretni "to nas štiti", ali su jako nesigurne, jako nepouzdane. Morali bi stvarno znati, ako hoćemo svojoj djeci zaštititi oči, od malena da počnu nositi naočale i mi odrasli sami sebi, moramo se čuvati jer nam te zrake uništavaju i vid i te katarakte, što, evo ja više ne znam koja starija osoba ne završi na operaciji jer nam oštećuju leću pa ne vidimo, a da ne kažem da nam prodiru i na samo dno oka, gdje nam je i prijam slike. Dugoročno može doći do oštećenja i dijela oka, odnosno mrežnice, koja prima sliku, pa može doći do sljepoće, a da ne kažem baš onih prvih dodira sa kapcima, sa opekotinama, sa opekotinama opekotina samog ovog prednjeg dijela. Najbolje bi bile naočale koje imaju zaštitu da mi na njima stvarno pročitamo nekakvu deklaraciju gdje piše UVA i UVB, a te su rijetke.

VODITELJ: Znači najbolje je otići u optiku.

GOST: U optiku i ako smo kupili negdje naočale, pa se mislimo, kolebamo da li je ili nije, da nam provjere da li su one stvarno zaštićene. Ljudi griješe, ali mislim da je tu nekakva starija populacija koja baš, kad su kupovali one naočale što su bile tamne kao, pa misle zaštićeni smo od sunca jer nekad nije bilo pažnje jel' to zrači, jel' to ne zrači, jel' čuva ili ne čuva, pa smo kupovali tamne, e te su još gore. Te su još gore ako stvarno nemaju deklaraciju. Ali kažem, govorim o ljudima koji su nekada, sada je barem nekakva zaštita od UV zračenja. Ali, nekadašnje naočale tamne obično nisu, a nama se oko kad su tamne dodatno napreže, zjenice su proširenije i još smo više dali mogućnost da oštetimo oko. Ili recimo, dosta tako po tim pijacama vidimo da se bliješti ono staklo na naočalama i piše da su polarizirane. Polarizirane ne znači da štite od UV zračenja, samo odbijaju svjetlo, odnosno zrake. Najbolje bi bilo da imamo naočale koje imaju i zaštitu UV i polarizaciju i još zatamnjena stakla, da su svo troje, a još ako imaju, recimo to skijaši dosta imaju, onako da su skroz zatvorene i sa strane...

VODITELJ: I svih kutova da ne može svjetlost...

GOST: Tako je. Onda su nam oči zaštićene potpuno. Znači, čuvajmo i vid i čuvajmo od teških upala i naočale nosimo, učimo se.

VODITELJ: Još ćemo se malo vratiti na taj odlazak na godišnji odmor...

GOST: Na more...

VODITELJ: ... na more i pitati ću vas što ponijeti. Vjerujem da se velika većina mama to pita. Ona nekakva ljekarna za prvu pomoć, što bi to trebalo biti? Jedna mala torbica i što bi se u njoj trebalo nalaziti da mi mogli mirne duše reći "sad kolko-tolko si mogu pomoći" ili sebi ili djeci ili kome zatreba.

GOST: Pa znate što, ljudi obično idu s autima ili imaju auto ili imaju prvu pomoć u autu. To je ono osnovno što imamo jer će djeca padati, ogrebati se i tako. Nju onda možemo dopuniti, recimo sad imamo po ljekarnama, da bi si barem malo tu ranu mogli dezinficirati jer ljudi kad nemaju onda se poliju rakijom (smijeh), ali ima taj Octenisept po ljekarnama koji i mi koristimo po ambulantama, nije nešto što je samo za kućnu upotrebu, to i mi radimo. Znači to si možete ponijeti, možete si kupiti nekakve kremice za ubode insekata ili manjih alergijskih reakcija te Sinopen, već šta vam je povoljnije. To najbolje da pitate u ljekarni jer bi vam mogli reći da to nije baš jeftino. Ja sam si sama kupila Sinopen kremu i Octenisept i 80 i nešto kuna, ali to je malo pakiranje. Ako smo već uštedjeli za more onda odimo. Možda ima i prirodnih nekakvih masti koje su možda jeftinije i povoljnije i onda si to ponesite. Ali u svakom slučaju, to ponesite. Ubost će na moru komarac, sigurno, pčela, osa...

VODITELJ: Stat ćete na staklo na plaži...

GOST: Tako je, pa ćete se nabosti ili ćete se nabosti na ježa pa ćete kopati po njemu, pa ipak to treba dezinficirati i premotati, a da ne kažem, djeca padaju i po šljunku, pijesku, ogrebat' ćete se. Znači, ranicu bi ipak trebalo zaštititi pa ako već nemate, kupite prvu pomoć za automobil i dopunite je. Malo dezificijensa, malo kremice i to je to.

VODITELJ: A nekakvi lijekovi protiv bolova?

GOST: Lijekove protiv bolova ja mislim da danas svi imaju po kućama.

VODITELJ: Da, ali možda bi se moglo desiti da se zaboravi odnijeti na more. Iako i tamo ima ljekarna...

GOST: U svakom slučaju, nemojte ići na nešto jako. Evo, Lupocet je najpristupačniji, od beba do srednje, stare dobi. Za male bebe čepiće, to sve mame znaju, mislim da nema te koja ne zna, ali sjetiti se ponijeti sa sobom. Ako ste skloni glavoboljama, već imate sami kod kuće nekakav Neofen, ali kažem uvijek, ja bih startala od nečega najlakšega, ako ne ide onda ćete lako dokupiti nešto teže, nemojmo se uopće opterećivati takvim jačim lijekovima. Netko tko je sklon povraćanju putem, često zna uzimati lijek protiv mučnine i povraćanja, Tu bih mogla upozoriti da takvi lijekovi malo onemogućavaju i znojenje, pa ne uzimati takve lijekove u velikim količinama jer ako nam je vruće teže ćemo se znojiti pa si možda još i dodatno pogoršati.

VODITELJ: Možda, doktorice, još nekakve preporuke? Da bismo sretni, veseli i bezbrižni mogli krenuti na more.

GOST: Odlučiti se da zaboravimo hranu naše Podravine i Slavonije, pa da ne jedemo masnu, tešku hranu. Idemo na more pa ajmo jesti laganu hranu, ribu...

VODITELJ: Ajmo šokirat' organizam! (smijeh)

GOST: Ja mislim da ga nećemo, da ćemo mu pomoći. Ima puno sirovog voća, povrća, ali to je ono što već sad i tu, jer nije to "idemo na more pa ćemo tamo jesti laganu hranu". Laganu hranu treba već jesti sada, manje kuhat, nakuhavat.

VODITELJ: Kažu da je mediteranska prehrana jedna od najzdravijih.

GOST: Je. Pa ja kažem, ribu i blitvu. Nekada je ta blitva tu bila trava, a evo, oni blitvari dolje jedu travu, ali bome naši sad tu sve više uzgajaju i koriste. Znači što više voća i povrća, što više sirovog, što manje kuhati i s tim se opterećivati, a i manje će biti toplo u kuhinji pa smo si i tu već pomogli. Salata, hladnijih, nećemo se ni tako onda ugrijati iznutra. Odlučiti se jesti, ako ne tu, barem se na moru odlučiti na laganu hranu. Laganu kuhanu, dosta ljudi ide po apartmanima, pa imaju mogućnost upotrebe i kuhinja, ali onda kuhati lijepo lagano, voće i povrće i ne zaboraviti pijuckati.

VODITELJ: Zaboravit mesnice i tamo malo obići ribarnice.

GOST: Obići ribarnice, treba ranije ujutro ustati pa uhvatiti...

VODITELJ: Ranije ujutro kad se oni već vrate sa koćama...

GOST: Tako je, kad se vrate sa koćama i kupit svježe ribe, pa ima i jeftine ako je bolji ulov, lagane ribice i mislim da je to to.

VODITELJ: Ja isto mislim da smoo mi naše slušatelje pripremili, spremili i sretno otpremili vašim savjetima na godišnji odmor, na more ili kud god oni zapravo pošli i najviše vam se zahvaljujem što ste odvojili svoje slobodno vrijeme kako biste došli i podijelili s nama i s našim slušateljima svoje znanje, svoje radno iskustvo, svoje savjete.

GOST: Hvala i vama i lijepi pozdrav slušateljima Pitomog radija.

VODITELJ: Cijenjeni slušatelji, došli smo do kraja ove emisije Živjeti zdravo. Ako putujete na godišnji odmor želimo vam sretan put i naravno, ostanite nam zdravo.