PITOMI RADIO

Čitane vijesti

Živjeti zdravo 02.10.2016.

Gost emisije: Tihana Dornjak – volonter HUPS-a, Suzana Sokele – odgajateljica i učenici iz Učeničkog doma Virovitica

Urednica i voditeljica: Mateja Siladić

VODITELJ: Cijenjeni slušatelji, srdačan vam, pozdrav na početku još jedne emisije Živjeti zdravo. Ispratili smo rujan i danas je već prva nedjelja 02.listopada. Vjerujem da oni koji nas prate znaju da je to naš termin. Definicija zdravlja po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji glasi da je zdravlje stanje potpunog tjelesnog, duševnog i psihičkog te socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.

Najgori mogući ishod svake bolesti je, naravno, smrtni ishod, ali vrlo teška i bolna tema je samoubojstvo, odnosno suicid. Važnost mentalne higijene veliki je čimbenik u sprječavanju nastanka suicidalnih misli. Hrvatska udruga za sprječavanje suicida Virovitica, u rujnu je obilježila Svjetski dan prevencije samoubojstava. Tim su povodom ispred Gradske knjižnice održali javnu akciju. Glavna poruka bila je činjenica da kvalitetno druženje kroz zdrav način života, najbolji način za prevenciju depresije, koja često rezultira suicidom. Tim smo povodom posjetili Hrvatsku udrugu za prevenciju suicida u Virovitici, kako bismo vam približili njihov rad. Prilikom posjeta, volonterka udruge Tihana Dornjak upoznala je učenike s Udrugom, njezinim radom, aktivnostima te onim najvažnijim – kako i zašto postati volonterom HUPS-a. Ovaj susret završio je pozitivnim rezultatom za obje strane. Jedna od učenica odlučila je biti volonterka, što će uvelike pridonijeti radu Udruge, ali i osobnom razvitku i usavršavanju same volonterke. Udruga HUPS osnovana je 2008. godine na sam Svjetski dan prevencije samoubojstava u cilju promicanja razvitka i unapređenja civilnog društva, prvenstveno aktivnostima vezanim uz prevenciju i predikciju suicida i suicidalnog ponašanja. Udruga broji 50-ak članova te još obuhvaća 60-ak direktnih i 300 indirektnih korisnika.

VOLONTERKA HUPS-A: Ja sam Tihana Dornjak, volonterka Udruge za prevenciju suicida iz Virovitice. Udruga je osnovana 10. rujna 2008. godine na Svjetski dan prevencije samoubojstava s ciljem promicanja, razvitka i unapređenja civilnog društva, prvenstveno aktivnostima vezanim uz prevenciju, predikciju suicida i suicidalnog ponašanja. Predsjednica Udruge je prim. mr. sc. Elvira Koić, dr. med. Udruga HUPS trenutačno broji 50-ak članova, od toga je je jedno 20-ak aktivnih članova, 60-ak direktnih te 300-tinjak indirektnih korisnika. Cilj osnivanja udruge je promicanje zdravih stilova života, unapređenje života u zajednici te promicanje volonterstva i razvitka civilnog društva u zajednici. E sad, ako netko želi postati članom udruge, može doći bilo kad obratiti se meni, doktorici na mail hups.vtc@gmail.com i reći da želi biti volonter, tj. član. Prvo član pa zatim volonter. Obveze i prava članova su bavljenje aktivnostima udruge, nema članarine, trebate izdvojiti samo svoje slobodno vrijeme.

ODGAJATELJICA: Da biste pomagali drugim mladim ljudima koji su u nevolji.

VOLONTERKA HUPS-A: da. I spasili nečiji život, što je prevelika moć. Zatim sudjelovanje u ostvarivanju rada i djelatnosti, skrb o razvitku Udruge, čuvanje podizanja ugleda Udruge, izvršavanje odluka tijela Udruge i slično. Članstvo u Udruzi može prestati ako želite samostalno izaći van, što nitko do sad nije prestao biti članom HUPS-a, brisanja zbog neplaćanja članarine ako je dogovorena te isključenjem. Članom udruge može postati svaka punoljetna i poslovno sposobna fizička i pravna osoba ako prihvaća naš Statut, prava i obveze koje iz njega proizlaze, pod uvjetima i na način predviđen za pojedine kategorije članova ili članica. Možete i vi biti član ako vaši roditelji pristanu na to, pošto ste maloljetni ili u ovom slučaju vaša odgajateljica.

ODGAJATELJICA: Roditelji.

VOLONTERKA HUPS-A: Da, ali pretpostavljam da ste im vi sada tu drugi roditelji u domu.

ODGAJATELJICA: Da, roditelj ima sve ovlasti da potpiše, a mi ne.

VOLONTERKA HUPS-A: Ima izjava. Imate pravo glasa pustiti ih na sat, dva, tri, pet.

ODGAJATELJICA: To da.

VOLONTERKA HUPS-A: I to će im već biti dovoljno za doći na info pult kad imamo, na dva sata. Ništa ne moraju, ni letke radit, ništa, ništa, ništa, samo se pojaviti, podijeliti letke, pričati s ljudima. Hoće netko?

GOST 3: Pa ja bi.

GOST2: Bravo! Antonija, bravo!

VOLONTERKA HUPS-A: Eto! Ništa te ne košta. Ja sam došla tu zahvaljujući mojoj mami jer ona je otpočetka s doktoricom počela. Šta, gdje, šta je to, pa zašto ne bih i ja?! Razlog nema, došla sam vidjeti što je to i ostala 4 godine, skoro pet neprekidnog rada. Od pravljenja brošure, plakata, letaka, održavanja tribina, što smo došli kod vas... Ove školske godine dva puta, nadam se...

ODGAJATELJICA: Evo malo da pojasniš što to znači volontirati, koliko bi oni trebali izdvojiti svog slobodnog vremena, kako bi to često bilo i što bi oni konkretno radili.

VOLONTERKA HUPS-A: Zapravo pojam "volonterstvo" dolazi od same riječi htjeti ili željeti. Znači morate imati volju doći i pomagati ljudima, izdvajati svoje vrijeme koliko možete, kad možete, kad su neke skupštine ili nešto, to bi bilo dobro da svaki član dođe, ali volontiranje je drugo. Volontiranje znači da osnažuje pojedince, izrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije, razvija komunikacijske i organizacijske vještine te proširuje socijalne krugove. Volontiranje je dobrovoljno i solidarno obavljanje aktivnosti i usluga slobodnom voljom volonterke ili volontera. Odgovornosti i dužnosti volontera su sudjelovanje na sastancima Udruge, sudjelovanje na edukacijama, na Info pultovima, trebaju biti redoviti, odgovorni i točni i dolasci na aktivnosti u koje su uključeni. Znači ne moramo ići, kad mi sad dođemo k vama ne moraju svi volonteri ići, dovoljna je jedna, dvije osobe da dođu. Sa ili bez doktorice. Ja sam, hvala Bogu, omogućena da budem sama tu, ali opet to mora preći neku granicu da vam doktorica da čisto povjerenje da sve možete odraditi sami bez njene pomoći.

Korist volontiranja kod mladih – mladi ljudi predstavljaju ogroman potencijal za razvoj koji je na razini društva važno prepoznati i podržati omogućavanjem različitih oblika aktivnog sudjelovanja, uključujući volontiranje. E sade, odgovor na pitanje zašto volontirati u HUPS-u; volontiranje u HUPS-u vam omogućuje stjecanje radnog iskustva u uredskom poslovanju, omogućavanje prethodno stečenog znanja, razvijanje vještina pismene i usmene komunikacije i slično. Stjecanje novih kontakata i širenje socijalnih mreža, rad sa različitim društvenim akterima, različitim društvenim, etničkim i dobnim skupinama, no osim toga, volonterima je omogućeno da rade sa zajednicom, istovremeno razvijajući svoje vještine i učeći nove, primjenjuju u tržišnom sustavu. Dakle, uz dobrovoljni rad imate priliku naučiti nešto novo što će nam pomoći da možda jednom dobijemo bolji posao, a ono najbitnije u HUPS-u, da spasimo nečiji život. Da znate reći zašto ne učiniti i ubiti se. Vi ste krenuli u srednju školu, dobit ćete 1. Prva pomisao "Mama i tata će vikati na mene" i da to spriječimo, bacit ćemo se pod vlak. Je'l ima i boljih načina od toga?

ODGAJATELJICA: Ima.

VOLONTERKA HUPS-A: Kao na primjer?

GOST4: Razgovor s roditeljima.

VOLONTERKA HUPS-A: Sve se da riješiti. Nije ništa nerješivo. Ja sam, na primjer, išla u prvi razred srednje škole, dva dana prije božićnih praznika prolazim pored tehničke škole, tu u Virovitici, crna zastava, plava osmrtnica. Dečko, razred srednje škole, se ubio. Prije toga je vratio sve posuđene stvari prijateljima, nitko nije posumnjao. Zašto sad ja idem, tvoj CD, tvoja knjiga, tvoja bilježnica, svima je sve vratio. Za vrijeme dok je mama bila na roditeljskom on je otišao i objesio se. Meni to... sve se da riješiti. Sigurno će se riješiti. Nije jedinica kraj svijeta. Nije jedinica na kraju polugodišta kraj svijeta. Nije prekid s dečkom ili curom kraj svijeta. Nije raspad braka kraj svijeta. Ništa nije kraj svijeta osim smrti.

Imate vi kakvih pitanja?

ODGAJATELJICA: Mislim da je problem što često ne prepoznajemo znakove.

VOLONTERKA HUPS-A: Ne, teško je prepoznati.

ODGAJATELJICA: Teško je prepoznati. Tek kasnije kad se nešto desi, tek onda vidiš da je sve ukazivalo na to, mogli smo prepoznati možda.

VOLONTERKA HUPS-A: Ali je to teško.

ODGAJATELJICA: Jer se treba više informirati, više znati o tome...

VOLONTERKA HUPS-A: Meni da dođe takva osoba ja ne bi znala, da pričaš, pričaš i ja ne bi znala da ćeš ti za pola sata kad odeš od mene da ćeš se ubiti, na primjer. Pokušati ubiti. Tko ima volju, taj će se ubiti na cijevi dole od radijatora, tko ima volje i tko želi. Neću vas ubijati sa statistikom, davati vam razloge kako da počinite suicid, to neću, od tog ću se suzdržati (smijeh), iako sami to možete pronaći na internetu, ali dobro. Kad dođem k vama onda ću vam pustiti jedan filmić, ne znam jel' ona cura koja je bila u petom mjesecu kod nas još u domu?

ODGAJATELJICA: To je bola Iva? Je, ona je sad peta godina. Još ovu godinu je.

VOLONTERKA HUPS-A: Da, pustila sam jedan film gdje su svi, od moje bake, znači, stare žene maltene, ostali bez riječi. Film od 5 minuta, meni je tu nastala 10 minuta tišina i sve što sam ja pričala to je sve bilo prikazano u filmu. I to sve mlada cura, nema da će reći dijete od 15-16 godina će se ubiti ili netko od 80. Više nema dobne granice. Eto. Tko što ima za pitati, ja sam malo stručnog dijela rekla...

ODGAJATELJICA: Dobro, hvala Tihana. Evo pitajte što vas interesira.

VOLONTERKA HUPS-A: Kad hoćete postati volonteri, vaša odgojiteljica ima moj broj mobitela, smije dati.

GOST 5: Ja bih vrlo rado volontirala, ali imamo jednu školu ujutro, pošto smo glazbena, a drugu popodne i onda još navečer Rodoljubi ili ...

VOLONTERKA HUPS-A: To ti nije svaki dan, volontiranje.

GOST 5: Pa dobro...

VOLONTERKA HUPS-A: To je, sad kad ja na primjer, dođem kod vas u učenički dom, ti ćeš se dići i meni pomoći staviti te brošurice i tako.

GOST 5: Pa pune su one ladice svega...

(smijeh)

VOLONTERKA HUPS-A: Znači ipak ste primjetili da i to postoji u ovih par dana što ste tu?! Aha! Znači, ipak smo nešto uspjeli, što je već napredak, da niste došli ovamo da niste znali tko smo mi, samo niste znali gdje se nalazimo. Pogodili ste zgradu, ubuduće ćete znati sami doći (smijeh). Eto tko hoće, ne morate vi još možete povesti i prijatelje, bilo koga.

GOST 6: Ja hoću, samo moram još pitati.

ODGAJATELJICA: Moraš odgajatelja pitati.

VOLONTERKA HUPS-A: Svoje iz razreda.

GOST 6: Ma ne svoje iz razreda, šta će mi oni?!

VOLONTERKA HUPS-A: Ja sam tako čula (smijeh).

ODGAJATELJICA: Ja sam shvatila odgajatelja da trebaš pitati. I sa roditeljima se posavjetuj, sigurno, ali ja vjerujem da će ti odobriti. I roditelji i odgajatelj, svakako mislim da hoće.

VOLONTERKA HUPS-A: Radije to nego da odete nekud piti.

ODGAJATELJICA: To je nešto stvarno prekrasno jer volontirajući pomažeš drugima, zapravo i sam sebi.

VOLONTERKA HUPS-A: Upoznat ćete nove ljude. Ja možda nikad ne bih ni vas upoznala i došla do učeničkog doma da nije bilo doktorice, da nije bilo ove udruge ne bih došla u strukovnu i tehničku školu i nakon predavanja i popunjavanja anketa statistika je pokazala da se svaki treći učenik želi ubiti. To nije šala.

VODITELJ: To je jedna grozna statistika koja mene ponukala da ja kažem "Ja želim biti član". Evo, ajde se povedite za mnom. Kolega, medicinska škola, to ti je povezano ovako. Od tebe sam zapravo očekivala da kažeš "Ja ću", a nažalost nisam to doživjela.

GOST 7: Pa razmišljam o tome.

VOLONTERKA HUPS-A: Takvi koji razmišljaju, oni neće reći. Takvi su najbolji. Neće se prije javit.

GOST 7: Ne znam, možda.

VOLONTERKA HUPS-A: Možete meni na fejsu na chat, ne mora ni odgajateljica znati.

ODGAJATELJICA: Ne morate vi sad odmah reći, ali možete ako se odlučite...

VOLONTERKA HUPS-A: Ako ne prije, doći ću između 15.11 i 15.12. sam sigurno kod vas jednu večer.

GOST 7: Taman za moj rođendan 15.11.

ODGAJATELJICA: To je jedan od načina kako možete korisno svoje vrijeme upotrijebiti...

VOLONTERKA HUPS-A: 15.11.?

GOST 7: Da.

VOLONTERKA HUPS-A: Ja ne znam kakvi su vaši izlasci sad, što vam dozvoljavaju odgajatelji u usporedbi kad ste doma...

GOST 5: Pa neki od nas nemaju baš previše ni vremena za te izlaske, samo po školama.

ODGAJATELJICA: Oni imaju stvarno puno obaveza koji idu u srednju glazbenu i u gimnaziji slušaju opće predmete, a stvarno imaju jako puno obaveza, tako da jedva stižu i ovo u domu, naše aktivnosti pratiti i biti uključeni. Jako je teško organizirati sve sa njima jer stvarno imaju jako puno obaveza i obično u večernjim satima kad ostali mogu. Problem nam je jer jedni su dopodne u školi, drugi su poslije popodne i onda navečer tek možeš nuditi svima neki sadržaj, da mogu biti svi uključeni, a oni i navečer imaju aktivnosti, tako da...

VOLONTERKA HUPS-A: A onda si danas i uspjela doći... Jedna od slobodnih večeri.

ODGAJATELJICA: Pa uspjela je jer imali smo tri aktivnosti za obići, ovo je nama inače program adaptacije za nove učenike i onda upoznajemo ustanove, različite kulturne ustanove po gradu, između ostalog udruge za pomoć mladima. Sad nam je treća aktivnost, tek sad smo se uspjeli cijeli tim okupiti. Mi smo tim broj 4, evo cijeli tim smo se sad tek uspjeli okupiti se svi.

VOLONTERKA HUPS-A: Meni nije problem u 7, 8 navečer. Pola sata, sat. Treba vam računalo, internet nam nešto malo šteka, al dobro. Kad nam Milan dođe sredit će nam Internet, pa će radit, ako nemate u učeničkom domu mjesta za računalom, imate tu.

GOST 7: Samo za vrijeme učenja. Logično.

VOLONTERKA HUPS-A: Eto, razmislite, neće vam nitko ništa napraviti i ako mislite da je doktorica psihijatrica baba roga, ne nije. Predobra je osoba, prevesela, sve će stvoriti i smrt će stvoriti i prevratiti na neki smijeh.

VODITELJICA: Nažalost, doktorica više ne predaje u medicinskoj školi. Kad sam ja išla u srednju medicinsku onda je ona predavala psihijatriju.

GOST 7: Eto, nismo te sreće.

GOST 4: Kod nas u domu ili?

ODGAJATELJICA: Ne, ne. Pričamo o doktorici Koić Elviri.

VOLONTERKA HUPS-A: U Bjelovaru. I sad radi i žao joj je što nije mogla doći ovamo i biti tu, ali dobro... Vidite nju, dio nje u meni, iako ne toliko stručan da vam kaže primjere iz prakse, ali teoriju mogu i ja prenijeti.

VODITELJ: Ja sam 100% sigurna da bi njih baš konkretni slučajevi zanimali. Jelda da bi?

GOST 7: Pa bi.

VODITELJ: Scenariji onako prikazani kao u CSI.

VOLONTERKA HUPS-A: Imam dva filma ako ste zainteresirani...

GOST 7: Jesmo, samo kad bi bilo vremena.

VOLONTERKA HUPS-A: Eto, idući put kad dođem k vama imate i ono računalo, na ekran, ton... I eto. Nevezano koja je tema.

ODGAJATELJICA: Možemo i na TV ako na USB-u imaš.

VOLONTERKA HUPS-A: Eto, metnem na USB, pa ćete vidjeti. Bolje nego ovo da vam ja teoriju govorim, statistiku, da vas ubijem u pojam sa postocima koje ni ja ne pamtim, ni doktorica.

ODGAJATELJICA: Slika govori više od riječi.

VOLONTERKA HUPS-A: E da. Ja bih to sve tako, ali neku teoriju se treba i znati, kao. (smijeh) Učite jedno u školi, onda kada počnete raditi vidite da to nije tako. I evo, nađite me na Fejsu, Tihana Dornjak, tko hoće, dogovorit ćemo kavu ovdje kad vama, odgajatelji, vama paše, kad meni paše, kad imate slobodno, kad ne morate učiti, hoće to biti 7 navečer, 10 ujutro, čista neformalnost. Bez odgajateljice, bez odgajatelja, bez ikoga.

ODGAJATELJICA: Suzana Sokele, odgajateljica u učeničkom domu u Virovitici. U našem domu svake godine, početkom godine, radimo program adaptacije za nove učenike prvih razreda, koji su tek došli u dom i u naš grad, želimo ih upoznati sa gradom, sa kulturnim ustanovama u gradu i želimo ih upoznati sa udrugama za pomoć mladima u gradu, pa možda se netko odluči i priključiti da nešto volontira ili tako nešto, da iskoristi svoje vrijeme, pomažući drugima pomaže zapravo sebi i radi nešto humano.

VODITELJ: Kakva su bila dosadašnja iskustva?

ODGAJATELJICA: Dosadašnja iskustva...

VODITELJ: Generacije se mijenjaju, to znamo jako dobro, iz generacije u generaciju sve je to drugačije...

ODGAJATELJICA: Da. Jedna učenica iz doma već volontira u Udruzi HUPS, ostala je i još uvijek volontira, a do sad smo imali da su učenici stariji išli sa novim učenicima, imali smo starije učenike koje smo zadužili. Ove godine uveli smo promjenu jer to nije baš funkcioniralo, pa sada odgajatelji idu. Svaki odgajatelj ima svoj tim novih učenika sa kojima obilazi grad i te ustanove i onda nakon toga, kad sve obavimo, imamo prezentaciju gdje smo sve bili, što smo sve napravili, prezentiramo drugima što smo radili. Onda imamo jednu večer, jedno druženje i ples nakon toga.

GOST 3: Ja sam Antonija Jambrošić, iz Bjelovara i upisala sam u virovitici prvu godinu Šumarskog tehničara.

VODITELJ: I tu si u đačkom domu?

GOST 3: U učeničkom domu, da.

VODITELJ: I evo, od svih kolega, tako ću ih nazvati, prijatelja tvojih, jedina si se ti odlučila pridružiti ovoj Udruzi HUPS. Zašto? Imaš neke svoje razloge ili ne možeš ni opisati. Ili jednostavno si se toliko...

GOST 3: Pa mislim, to mi se uvijek činilo u redu i onako, to sam htjela oduvijek, ali nisam imala prilike, pa sad eto.

VODITELJ: Bravo! Mi ti čestitamo.

GOST 3: Hvala!

VODITELJ: I želimo ti puno uspjeha kasnije u radu, već kad budeš nešto i radila i pomagala.

GOST 8: Ja sam Ana Zelić, živim u učeničkom domu u Virovitici, pohađam Jezičnu gimnaziju Petra Preradovića. Na volontiranje sam se odlučila zato što nemam iskustva sa ljudima, ne znam još ništa, onako, onaj razgovor sa ljudima, tako da sam se htjela učlaniti ovdje da znam sa ljudima komunicirati, da znam rješavati njihove probleme jer radim samo sa psima. Sa psima i ljudima nikad nije isto. Psi ti nikad ne bi odgovorili i ne bi ti prigovarali kao ljudi. Mislim, psima možeš na neki način pomoći, ali ne bi ti bili zahvalni kao ljudi.

VODITELJ: A što radiš sa psima? Gdje?

Gost 8: Volontirala sam u azilu Udruge Pobjeda u Nemetinu, a danas kad smo bili kod gradonačelnika, pitala sam da li ima ovdje azil da mogu i ovdje volontirati i ima. Sutra idem u veterinarsku stanicu da se učlanim za volontera jer ja obožavam volontirati zato što rad, ne volim novac, više volim rad od srca i potpuno sam drugačija nego većina ljudi. Drugi bi se šokirali kad bi čuli da ne volim radit zbog novca nego zbog dobrobiti drugih. Volontiram samo zbog njih, ne zbog sebe.

VODITELJ: Ti si zapravo jedna divna osoba i kad bi bilo više takvih mladih... Zapravo si jedna svijetla točkica u ovom sve mračnijem tunelu.

GOST 8: To mi je i mama rekla, zato što mama me podupire u tome, ostatak obitelji ne toliko koliko mama. Mislim, nitko u mojoj obitelji, osim mame, mama ne baš toliko koliko moji prijatelji. Mislim da nisam došla u dom... u domu me više podupiru nego što su me kod kuće, tako da me to nadahnulo.

VODITELJ: Bravo! Znači ti si tu našla jedan novi početak za sebe.

GOST 8: Da.

VODITELJ: Odlično! Hvala ti lijepa. Ja ti želim puno uspjeha u radu i u ovoj udruzi i u onoj, kak' ćemo je nazvat', jesi saznala kako se zove udruga u Virovitici?

GOST 8: Nisam... (smijeh)

VODITELJ: Onda je nećemo imenovati. Hvala ti lijepo.

GOST 8: Ništa...

VODITELJ: Cijenjeni slušatelji, stigli smo do samog kraja emisije Živjeti zdravo u kojoj smo vas upoznali sa radom Udruge za prevenciju suicida u Virovitici, skraćenica je HUPS. Sve detaljnije informacije možete pronaći na Internetu o samoj udruzi, a mi vam želimo poručiti samo jedno – "Kad su misli u boji, život nije siv". Ostanite nam zdravo, srdačan vam pozdrav! Do slušanja!